vodopad tajnih patnji

Možda istina o tome zašto se grčevito držim svog tog nereda u glavi ima veze s tim da jedino još tu i postojiš, samo ne razumijem zašto ćeš mi više?
Sve što imam su noćne more i iznenadni napadi panike kad osjetim da nešto nije u redu, par bolnih razgovora s vremena na vrijeme i ometanje da mi bilo šta drugo u životu uspije pored toga.
Možda sam te previše poetizirala i stavljam te na tron svojih tajnih patnji, a htjela sam samo da ti pravim ručkove i kupim prljave čarape.
Znam da mi nisi nikakva sudbina i da će se i ovo malo što nam je ostalo raspasti, ali bojim se ostati i bez toga.
Isto tako vidim da će se sve ovo što sam uspjela nakon tebe raspasti ukoliko te konačno ne pustim. A ono što sam uspjela nakon tebe opet ima veze s tobom. A možda ti držiš mene, a ne ja tebe.

Komentariši