Toksični

Savršene uloge u neusklađenom tempu,
klasični kliše krivog vremena i praznog prostora,
vječita borba bez pobjednika,
jedeš mi tkivo i soliš rane,
nabijam ti rogove iza leđa,
ko će odnijeti titulu najgoreg?

u svim različitostima,
mane su nam iste,
tvrdoglavo jurimo ka ponoru inata,
ne priznajemo poraz,
čak ni kad smo polumrtvi,
vraćajući se po još,
malo ti,
a malo ja.

u ovoj izgubljenoj igri
bez kraja i pobjednika,
odakle ne znamo otići,
a dovoljno žilavi da se borimo još
stotinama godina,
gdje je kraj?

tamo gdje te neću više čekati,
onda kad ti se zgadim,
da se više nikad ne vratiš po još,
a ja da prestanem čekati,
možda ćemo onda moći
zacijeliti.

el dolor que me das
es un placer para este cuerpo

Komentariši