Otišla sam sama od sebe. Kako se vratiti?

Meni ljeto još nije prošlo, osim što je malo hladnije. Daleko sam od Nove godine, a još dalje od života kojeg živim. Prolazim kroz vrijeme, događaje i dane, a ne osjetim ništa osim ponekih valova tuge donešenih PMS-om i prisilnim tjeranjem da se dokučim. Predugo sam u ovom osjećaju nepripadnosti što mi počinje odgovarati, a…

Nastavi čitanje →

višeličnost

ja bih kao trebala prerezati vaše vratove, u zadnjem slučaju napraviti vas mojim marionetama, naučiti da me služite kako bih bila bolja svrsi, ali ko sam ja? i šta je moja svrha? jedino što znamo o meni je to ko ste vi. mali i veliki, imeni i bezimeni, paraziti duše moje, poetične ubojice povezanosti svake…

Nastavi čitanje →

Toksični

Savršene uloge u neusklađenom tempu, klasični kliše krivog vremena i praznog prostora, vječita borba bez pobjednika, jedeš mi tkivo i soliš rane, nabijam ti rogove iza leđa, ko će odnijeti titulu najgoreg? u svim različitostima, mane su nam iste, tvrdoglavo jurimo ka ponoru inata, ne priznajemo poraz, čak ni kad smo polumrtvi, vraćajući se po…

Nastavi čitanje →

Tajna pjesma

Jer ne umijem ostaviti, ono što više nije željeno, odbačeno i nepotrebno, ostavljeno u sred običnog popodnevnog sata, nakon osmosatnog robijanja i skidanja radnih cipela, jednom ne baš tako dugom ispoviješću, o tome kako je drugo vrijeme, i da je samo tako, svakodnevno neprimjetno, sve promijenjeno i drugačije, i zato ćeš u mom prljavom vešu,…

Nastavi čitanje →

otrovan

sva bol jedne ljubavi, ugušena je prvom septembarskom večerom, potjerana u dubine gdje i pripada, zašto da se trudiš, kad ti pomoći neće? sada znam šta znači ništa. kauč, mrak i tišina. septembar je nekad bio lijep. više nikad neće biti. august također. entonces me amaste más.

Nastavi čitanje →