Demoni

Dobrodošli na moj blog

22.01.2020.

dokle više

Hvala ti karmo, kravo jedna, što mi proces shvatanja zahtjeva žrtveno janje, najdivnije netaknuto mlado janje, i što će na kraju biti toliko bolesno da ću ga sama morati zaklati, hvala ti.

01.01.2020.

Otišla sam sama od sebe. Kako se vratiti?

Meni ljeto još nije prošlo, osim što je malo hladnije. Daleko sam od Nove godine, a još dalje od života kojeg živim. Prolazim kroz vrijeme, događaje i dane, a ne osjetim ništa osim ponekih valova tuge donešenih PMS-om i prisilnim tjeranjem da se dokučim. Predugo sam u ovom osjećaju nepripadnosti što mi počinje odgovarati, a još duže sam u tome da ne mogu pronaći ništa što bih poželjela da je moje. Napustilo me i ono zadnje što sam voljela, boemično trovanje tijela velikim količinima najjeftinijeg viskija s polica Binga. Sabotaža na nivou.

28.12.2019.

vodopad tajnih patnji

Možda istina o tome zašto se grčevito držim svog tog nereda u glavi ima veze s tim da jedino još tu i postojiš, samo ne razumijem zašto ćeš mi više?
Sve što imam su noćne more i iznenadni napadi panike kad osjetim da nešto nije u redu, par bolnih razgovora s vremena na vrijeme i ometanje da mi bilo šta drugo u životu uspije pored toga.
Možda sam te previše poetizirala i stavljam te na tron svojih tajnih patnji, a htjela sam samo da ti pravim ručkove i kupim prljave čarape. Znam da mi nisi nikakva sudbina i da će se i ovo malo što nam je ostalo raspasti, ali bojim se ostati i bez toga.
Isto tako vidim da će se sve ovo što sam uspjela nakon tebe raspasti ukoliko te konačno ne pustim. A ono što sam uspjela nakon tebe opet ima veze s tobom. A možda ti držiš mene, a ne ja tebe.

12.11.2019.

trn pod srcem

mali mazohistični plačkopičkac
opet ti kuca na vrata.
hvala ti na dozi
najslađa moja laži.
malo ću odspavati
sa odjekom kako ti je
poprilično odlično,
probuditi se u znoju noćne more
i odbrojavati dane
do slijedeće doze.
možda ovaj put
idržim duže.

14.10.2019.

višeličnost

ja bih kao trebala prerezati vaše vratove, u zadnjem slučaju napraviti vas mojim marionetama, naučiti da me služite kako bih bila bolja svrsi, ali ko sam ja? i šta je moja svrha? jedino što znamo o meni je to ko ste vi. mali i veliki, imeni i bezimeni, paraziti duše moje, poetične ubojice povezanosti svake moje funkcionalnosti i realnog svijeta. zašto od toliko đubra konačno ne nikne cvijet?

08.10.2019.

Dva mjeseca i 6 dana

Zaljubila sam se u vjetar,
Njegovo postojanje u odlaznosti.

Pravac u moje oči
Gdje škiljim i ne mogu dobro vidjeti,
Hladnoća na obrazima što golica,
čini da se ježiš,
smješkajući se u mraku,
pokraj mirisa rijeke,
gdje sam te slijepo ljubila i pratila dodirama.

Svi ti uragani što su se dizali,
Svi lagani povjetarci kroz kosu
Što su prolazili neuhvatljivi,
Tek ponekad odmarajući na jagodicama prstiju,

Neka podsjete,
da se vjetar gleda samo iz daljine i da
se voli tako što prolazi
jer
vjetar se vezati ne može.


Tu renuncia me deja dolor.

30.09.2019.

Ubojico

Čast zadnjeg udarca je bila moja,
sahranih te neplanski,
a ipak,
ja sam ta koja umire,
ne,
ta sam koja je mrtva.

Zašto i dalje boli?

12.09.2019.

Toksični

Savršene uloge u neusklađenom tempu,
klasični kliše krivog vremena i praznog prostora,
vječita borba bez pobjednika,
jedeš mi tkivo i soliš rane,
nabijam ti rogove iza leđa,
ko će odnijeti titulu najgoreg?

u svim različitostima,
mane su nam iste,
tvrdoglavo jurimo ka ponoru inata,
ne priznajemo poraz,
čak ni kad smo polumrtvi,
vraćajući se po još,
malo ti,
a malo ja.

u ovoj izgubljenoj igri
bez kraja i pobjednika,
odakle ne znamo otići,
a dovoljno žilavi da se borimo još
stotinama godina,
gdje je kraj?

tamo gdje te neću više čekati,
onda kad ti se zgadim,
da se više nikad ne vratiš po još,
a ja da prestanem čekati,
možda ćemo onda moći
zacijeliti.


el dolor que me das
es un placer para este cuerpo

08.09.2019.

Tajna pjesma

Jer ne umijem ostaviti,
ono što više nije željeno,
odbačeno i nepotrebno,
ostavljeno u sred običnog popodnevnog sata,
nakon osmosatnog robijanja i skidanja radnih cipela,
jednom ne baš tako dugom ispoviješću,
o tome kako je drugo vrijeme,
i da je samo tako,
svakodnevno neprimjetno,
sve promijenjeno i drugačije,
i zato ćeš u mom prljavom vešu,
uvijek naći nepoznati predmet,
izobličenog oblika i nepoznatog roda,
a ja ti neću moći reći kako je to nekad
bila ljubav mog života,
i kako je to nekad
zapravo i sad,
i nikad nećes znati da
sasvim naivan izbor predmeta s police u trgovini,
zapravo znači vraćanje mrtvaca u život,
I nikad nećeš znati da li sam tu
Dok vodimo ljubav na našem velikom bračnom krevetu ili sam
tamo gdje sam nekad bila, ispod dima i lošeg speeda,
Ali ces me voljeti čak i sa tim teretom,
Jer si ti čovjek mog života,
A ja žena tvog.


Para el hombre que viene el domingo

01.09.2019.

otrovan

sva bol jedne ljubavi,
ugušena je prvom septembarskom večerom,
potjerana u dubine gdje i pripada,
zašto da se trudiš,
kad ti pomoći neće?

sada znam šta znači ništa.
kauč, mrak i tišina.

septembar je nekad bio lijep.
više nikad neće biti.
august također.

entonces me amaste más.


Stariji postovi

<< 01/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031